glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija
Kanada

Kanada

Najzapadniji kanadski region, Britis Kolumbija, koji se graniči s Pacifikom, poznat je kao kraj bogat lososom.

Geografski položaj

Današnja kuhinja se razvila pod uticajem naroda koji tu žive, a danas su to etničke grupe iz gotovo svih krajeva sveta.

Kanada je smeštena na severu Severne Amerike, glavni grad je Otava, a najveći gradovi Montreal, Toronto, Kvebek, Vankuver i Kalgari.

Oko dve trećine države okruženo je morem, a 35% površine prekrivaju šume. Klima je uglavnom kontinentalna, a na severu subarktička i arktička. Stanovnici su uglavnom britanskog i francuskog porekla.

Istorijski uticaj

Starosedeoci, Indijanci i Eskimi, stvarali su osnovu prve kanadske kuhinje: pemmican (mešavina suvog mesa), meso bivola, divlja repa i divlji pirinač još uvek nisu zaboravljeni.
Oko 1000. godine kanadsku obalu su naselili Vikinzi, a u 16. veku Francuzi, kojima je 1791. pripala Donja Kanada (Kvebek), dok su Englezi zaposeli Gornju Kanadu (Ontario).

Današnja kuhinja se, naravno, razvila pod uticajem naroda koji tu žive, a danas su to etničke grupe iz gotovo svih krajeva sveta.

Karakteristike kuhinje

Kvebek

Proizvodnja vina, gajenje jabuka, krušaka i šljiva, uzgoj patki uz jezero Brome, jagnjetina, proizvodnja raznih vrsta sira, soka od jabuke, javorovog sirupa, šume bogate gljivama... Drugim rečima, u Kvebeku se zaista dobro jede. Stanovnici su i majstori u pripremanju plodova mora, riba i školjaka. Neki od klasičnih recepata takođe su uvršteni u ovu kuhinju, a zaštitni znak je pot-en-pot (pita s morskim plodovima).

Ontario

Specifičnost mikroklime, posebno u krajevima uz jezera, odražava se u bogatim i raznovrsnim plodovima zemlje i jezera. Najveći rod daju jabuke, a u blagoj klimi južnog Ontarija uspevaju i breskve, šljive i grožđe.

U ovom se području proizvodi i poznato slatko "ledeno vino" (ice wine). Grožđe se, naime, bere zamrznuto, na temperaturi od oko -10˚C, obično u hladnim noćima tokom januara, kada se na zvuk sirene bude vinari koji kreću u berbu.

Britiš Kolumbija

Najzapadniji kanadski region, koji se graniči s Pacifikom, poznat je kao kraj bogat lososom. Letnji ulov se suši, zamrzava, dimi ili konzervira i jede cele godine.

Grad Vankuver, star tek stotinjak godina, nema dugu kulinarsku tradiciju, a otvoren je za mnoge uticaje: lagani ukusi zapadne obale (San Franciska) mešaju se s azijskom gastronomskom kulturom brojnih zajednica doseljenika. Lepi pejzaži i blaga klima stvorili su idealne uslove za prirodan rast povrća i voća, u tolikoj meri da starosedeoci nisu imali potrebu da se bave poljoprivredom.

Losos, iverak i plodovi mora najčešće završavaju kao jela s roštilja (na vlažnoj kedrovini koja daje posebnu aromu).

Nju Brunsvik

Na tanjirima ove regije s najvećim plimama na svetu preovladava jastog, a s dolaskom jeseni na jelovniku gostuje i divljač s prilogom od malih bobica koje se mogu naći u tom području.

Njufaundlend i Labrador

Najistočniju regiju prvi su otkrili Vikinzi pre 1000 godina, a kasnije francuski i portugalski ribari u potrazi za bakalarom. Ishrana je osnovana na ribama i školjkama: kuvanim, pečenim ili s grila, a deserti se prave od ukusnih divljih bobica.

Leto je doba festivala tokom kojih se slave i svi lokalni proizvodi: hobotnica, jastog, jagode, borovnice, a nijedna svečanost ne prolazi bez kapljice screecha, jakog ruma po kojem je regija poznata.

Nova Škotska

Vrući jastog s istopljenim maslacem, vruća pita s borovnicama, kremasti chowder (gusta supa) s plodovima mora, Solomon Gundi (ukiseljena haringa s mirođijama i lukom) … Nova Škotska puna je gastronomskih iznenađenja nadahnutih francuskom, engleskom, nemačkom i škotskom kuhinjom.

Školjke, ribe sabljarke, skuše, losos, rakovi i bakalar iz Nove Škotske poznati su u celom svetu.

U tradicionalna jela spadaju rapee pie (pita s piletinom i rendanin sirom), fringfrangs (jela pržena na tiganju), chiard (vrsta rapee pie), morue ecraltée (pašteta od zeca), Lunenberg pudding (kobasica). Deserti se prave od bobica, šumskog voća i jabuka.

Princ Edvard Ajland

Krompiri na sto načina, pečeni jastog, školjke kuvane na pari, gljive punjene mlevenim mesom rakova - to su specijaliteti ovog kraja.

Alberta

Alberta je sinonim za uzgajanje stoke, posebno goveda i bizona. Pečeni pasulj (bejkd binz), jela s roštilja, divlji pirinač i ječam deo su kulinarske tradicije ove regije.

Prairie Ojster (koktel od sirovih jaja, Vorčester sos, posoljen i pobiberen) takođe je jedan od simbola ovoga kraja, a koristi se i kao lek protiv mamurluka.

Manitoba

Losos, iverak i plodovi mora najčešće završavaju kao jela s roštilja (na vlažnoj kedrovini koja daje posebnu aromu).

Kontrastni pejzaži - od juga preplavljenog nepreglednim poljima žitarica, do stenovitog severa razbijenog jezerima - Manitobu čine izuzetno privlačnom. Tradicionalna ishrana, koja uključuje bizone, divljač, ribu, divlje voće i žitarice, još uvek je prisutna na jelovnicima. Trgovci krznom doneli su banok (spljošteni hleb pečen nad vatrom, kojem se ponekad dodaje suvo voće ili bobice), a održala se i drevna tradicija dimljene ribe i mesa.

Tokom mnogih vekova u Manitobu su se doselili stanovnici iz celog sveta i svi su naravno, sa sobom doneli i deo svojih kulinarskih običaja. Vinipeg je danas multikulturalni grad u kojem je jednako lako naći japanski suši kao i italijanski đelato. Njegov je Čajnataun živahan splet orijentalnih restorana i prodavnica, a raširena je i jevrejska zajednica, koja grad snabdeva delikatesima poput ražanog hleba, čalaha (beskvasnog hleba s jajima), bagelsa (uštipci s "rupom"), bogatih sendviča, dimljenog lososa i kremastih torti od sira.

Francuski deo grada, Sen-Bonifejs, predstavlja drugu po redu najveću frankofonsku zajednicu u Kanadi. Ovde se mogu probati hranljiva francusko-kanadska jela poput supe od graška i slatkih pita, dok se u romantičnim restoranima mogu probati laganija jela poput mladih štuka, divljeg pirinča ili deserta s borovnicama.

Ne samo gradski, već i seoski predeli, nude zanimljive etničke specijalitete: peorgies (kuglice punjene krompirom i sirom, poslužuju se s lukom i kiselom pavlakom), borscht, guste supe, jela od rezanaca i kobasica, islandski desert vinarterta (sastoji se od sedam tankih slojeva biskvita filovanih kremom od šljiva i kardamom), itd...

Saskathon

Saskaton je poznat po Saskatun bobicama, bogatim vitaminom C, koje rastu u tolikom izobilju da je najveći grad u regionu po njima dobio i ime. Nekada su Aboridžini od bobica pravili žele koji ih je čuvao od prljavštine, dok ćete ih danas naći u saskatunskoj piti.

Najčešći prilog glavnom jelu je kuvan divlji pirinač koji raste uz jezera. Na pijacama se nudi bogati izbor svežeg paradajza, kukuruza, mladih krompira i svežeg začinskog bilja, a od gotovih proizvoda Menonite kobasice, ukrajinska peciva s kupusom ili svež hleb s makom.

Fast Facts

  • Geografija: planine, prerije, pustinja, arktička tundra, glečeri, doline, reke, jezera
  • Stanovništvo: 30 miliona (Britanci 28%, Francuzi 23%, Italijani 3%, Aboridžini 2%, Nemci, Ukrajinci, Holanđani, Grci, Poljaci, Kinezi...)
  • Glavni grad: Otava, Ontario
  • Jezici: engleski, francuski i 53 domorodačka jezika
  • Religija: katolička (45%), protestantska (36%)...
  • Vlada: parlamentarna demokratija
Vegeta Spotting

Vegeta proizvodi

glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija